IDEM + Mašinko + Burnt Tapes (Report - Šalata, Zagreb, 12.09.2026.)

 Danima već razmišljam što napisati. Kako uopće pretvoriti osjećaj u riječi? 

Prošli vikend svjedočili smo nečem posebnom. Antun Aleksa, kojeg pratim od kad je klinac bio, sa svojim projektom IDEM održao je spektakularan gig na Šalati. Uz Mašinka i Burnt Tapes koji su potegli iz Londona, Šalata će nakon ovog vikenda  trebati obnovu.

Prvi te večeri bili su odlični Burnt Tapes, melodična petorka iz Velike Britanije. Jako uigrani, melodični i na trenutke melankolični, solidno su pripremili teren. Sami sebe opisuju kao "regret punk", a neki ih opisuju kao "sadcore", aludirajući na tematiku tekstova. Preslušala sam ih prije giga, ali live su znatno bolji nego studijski!

Nešto prije 20:00 sati kreće mašina, aka Mašinko. Standardno odličan set: "Kad Idemo Van", "Pozovite Rapsode", "Zagrebe", "Negoduje", "Potjeh", samo hit za hitom, Šalata je u decibelima kontrirala aerodromu, a ja sam se pitala šta slijedi i kako ovo nadigrat?  Već su mi lagano postale noge teške kada na stage izlaze Antun i ekipa, te bez puno patetike kreću sa dva sata čiste sreće. Toliko pozitivne energije, toliko različitosti koje se slažu, toliko generacija koje pjevaju skupa, IDEM je napravio nemoguće i spojio (naizgled) nespojivo. Nešto što je počelo kao solo projekt, dečko i njegov laptop, izraslo je u fenomen zvan IDEM. Koliki je zapravo fenomen postao, govori činjenica da je od DIY prvih svirki po malim klubovima do najvećeg solo koncerta u karijeri prošlo tri godine, ako...

"Sve Boli", "Klincy", "Nikad Sama", "Žujice", "ŠtetaŠtetaŠteta", "Raspadam", "Potopi Ovaj Brod", dio je fantastičnog seta koji je trajao dva sata, a izostavili nisu ništa! Bilo je tu i iznenađenja, pa su im se tako na stageu priključili i Edo Majka, KiKlop i Pocket Palma, te naravno Mašinko! Bilo je tu raspucavanja papirnih streamersa, ispucavanja konfeta, neizostavne tučnjave jastucima. Svega je tu bilo... Emocija, smijeha, međugeneracijskog sing a longa. Rasplesane djece, raspjevane "zrele dobi", ali kako Antun kaže: svi smo bili djeca nekad! I to se nekako čini kao lajt motiv ovog giga: bezbrižnost, radost, zajednišvo.

Teško mi je prenjeti emociju te večeri. Ali definitivno ću ju pamtiti! Bio je to spektakl bez spektakla! I dalje ne znam kako da vam prepričam sve trenutke koji su se spojili u nezaboravnu večer, pa ću završiti onako kako je i subota završila, u nadi da će se i ostvariti: "Kad si sretan ti ponovi ovo sve!"

Written by I.