MAŠINKO/PIČKE VRIŠTE/TROPHY JUMP ( Report - Boogaloo, Zagreb, 29.11.2025.)

 Potpuno fizički slomljena, ali emocionalno ispunjena, od jučer pokušavam sjesti i napisati nešto suvislo. Naime, kakav je ovo vikend bio! U subotu je u Boogaloo-u bila pank fešta godine! Povodom istog iz Novog Sada je potegao ne mali broj pankera srednje životne dobi, što znači financijski neovisni, pravno odgovorni, moralno upitni i za zajebanciju uvijek spremni! Pa je tako i naš vikend otpočeo u petak popodne sa visinskim pripremama i zagrijavanjem kako jetre tako i glasnica. I kao i uvijek - obzirom da granice među nama i kod nas ne postoje, pretjerali smo u svakom smislu. Subota je došla i nastavila se bez pauze od prethodnog dana, k'o maturalac.

I konačno stiže večer, a stiže i nas poveća grupica sredovječnih pankera mamurnih od zadnjih 24 sata. Ali s voljom! Malo prije 21:00 sat ispred Boogalooa je već dosta ljudi, sve redom poznati i polu poznati iz "naših" krugova, i nakon kraćeg skupljanja, a potpuno nepripremljeni što se tiče "cuganja ispred", ulazimo unutra, taman na početak onoga što će se kasnije pokazati kao možda i  najbolji koncert u 2025. godini!

Odmah jako kreću TROPHY JUMP, jedan od prvih/ranijih "projekata" Antuna Alekse, meni osobno (uz IDEM) najdraži. Ono što me jako razveselilo je da se fino ekipe skupilo na njima, jer obično prvi bend nekako svi odluče zapalit još jednu vani. Jedina zamjerka je što su kratko svirali, ali s druge strane obzirom da ih nemamo prilike često čuti - i kratko je slatko!

Nakon kraće izmjene na pozornicu stižu oni! Moji! Naši! Obitelj! PIČKE VRIŠTE! A bogami i ne samo pičke. Boogaloo vrišti! Ori se "svirajte Pičke"! Ovaj zagrebački melodični pank rock bend probudio se iz dubokog sna u posljednjih malo više od godinu dana i opravdano postao kultan, a na dobrom je putu da postane najveći! Iako meni oni to odavno jesu... Nakon cca 6 godina stvaralačke hibernacije, dečki pišu nove stvari. Prije par dana izbacili su "Čuvaj suze" koji je u 24 sata postao hit tjedna. Svi, ali baš svi su znali tekst nove stvari, i svih ostalih. Ali 'ajmo redom: Marin se sada već dokazao kao ravnopravan i nezamjenjiv član "Pički", ali možda još bitnije kao frontmen. Način na koji komunicira s publikom, dirigira masama - i MMK se može posramit na trenutke. O božanstvenim harmonijama braće Rašidagić bolje da niti ne počinjem, a kombinacija Fićo/Hill - zvjerska! Boogaloo je pjevao u glas od početka do kraja giga, ali na "Oprosti" se vidjela prava veličina benda, povezanost s publikom i snaga zajedništva u toj našoj maloj ali posve funkcionalnoj subkulturološkoj obitelji. Ne znam da li sam bila više sretna, dirnuta ili ponosna u tom trenutku! Bravo dečki!

I kako sad nadmašit ovaj trenutak? Pustiš MAŠINKO na stejđ! I u tom trenu Boogaloo je eksplodirao!

Melodični, himnični, ozbiljno uvježbani, par taktova bilo je dovoljno da masa poludi! Kiša piva, crowd surfing, temperatura je postala ozbiljno visoka u dvorani. Majice su se skidale, irokeze su popustile, spajkovi otupjeli, baloni raspucavali, konfete letjele... svega je tu bilo! Ekipa od 10 do 60 pjeva i skače, i u tom trenutku cijeli Boogaloo je kao jedno!  PIČKE uliječu na stejđ kao "gosti", publika na kraju giga odluči izvesti desant i zauzeti pozornicu, MAŠINKO kraj svog seta dočekuje okružen sa svih strana i u nevjerici. Markan se drži za glavu, pokušava shvatiti što se događa. Mi u ekstazi. Kakva pobjeda na kraju! Gig godine! 

Hvala TROPHY JUMP, hvala PIČKE i hvala MAŠINKO! Hvala za proliveni znoj, paralizirajući muskulfiber i koncert za pamćenje!

A hvala i Dostavi Zvuka koja je zakuhala cijelu stvar.

Written by I.