INTERVIEW: ANDREJ SEVŠEK & NIKO VUKIČ ( PUNK ROCK HOLIDAY )

Nakon još jednog nezaboravnog izdanja PUNK ROCK HOLIDAYa povratak u stvarnost desio se tek nedavno.  Kako to već bude: prvo oporavak, pa prisjećanje, pa proživljavanje najboljih trenutaka festivala, post festivalska melankolija i onda prvi planovi za sljedeću godinu. I iako već u planovima za sljedeći, rekordno brzo rasprodan Punk Rock Holiday 2.7, ne možemo se oduprijeti laganoj nervozi koja već sada titra zbog neizvjesnosti. Neizvjesnosti oko budućnosti našeg najdražeg festivala. 

Kako je nastao, sa čim su se morali nositi, što misle da će biti i kakve veze ima Fat Mike sa sudbinom festivala, na ta i još neka pitanja odgovarali su Andrej Sevšek i Niko Vukič, organizatori i promotori Punk Rock Holiday festivala. 

(Fotografija preuzeta sa Facebook-a)

Kako se desio PUNK ROCK HOLIDAY? Što mu je prethodilo i kako je došlo do ideje?

Niko: Pa radili smo ŠKLAB FEST, no postojao je problem jer je tamo u Trbovlju bio studentski klub i više nisu bili zainteresirani, a bilo je i puno problema sa lokacijom. A NJOKI SUMMER FESTIVAL smo već neko vrijeme radili u Ajdovščini pa kad je došla prilika za NOFX stvorila se ideja da ta dva spojimo u jedan festival. Andrej je radio par godina prije kao stage manager u Tolminu, ja sam isto radio sa njim na stageu i znali smo za lokaciju.

Andrej: I znali smo ekipu ovdje i lokalce i sve to. Ustvari, NOFX su trebali te godine svirati u Križankama u Ljubljani, dva dana nakon NJOKI ŠKLAB festivala i onda smo shvatili da nitko neće doći na festival jer će svi ići u Ljubljanu. Tako smo počeli pregovarati s NOFX da sviraju na festivalu. Prvo su dobili slike od Križanki i onda slike od parkirališta tamo u Ajdovščini gdje je trebao biti festival, na što su rekli "sorry, ali to baš i nije neki venue". Tu smo mi bili u stilu fuck it, a zašto mi ovo ne bi preselili u Tolmin? Otišli smo u Tolmin na sastanke i sve dogovorili. E sad, ime je bilo baš glupo, "Njoki Šklabfest". Novi festival, nova lokacija - treba novo ime! I od tuda Punk Rock Holiday. Ali ne zbog odmor/holiday, već zato što su NOFX svirali 15. kolovoza a to je krščanski praznik. Pa kao "separation of church and skate" i zato jer ne slavimo krščanske praznike, mi smo si napravili svoj "holiday". Tako da nije to bilo holiday kao "vacation" nego kao praznik!

Niko: Sad je! Ali u prvom planu to nije bio.

Koliko vam je vremenski trebalo da realizirate taj prvi? Sjećam se da je jako malo vremena prošlo od najave do samog festivala.

Andrej: U veljači smo dogovorili NOFX, a festival u Tolminu smo počeli sastavljati kasno, negdje u travnju.

Meni je prvi i dalje najbolji. Najdraži.

Niko: Za nas dvojicu je bio najgori! (smijeh)

Andrej: Mi smo svakih sat vremena planirali samoubojstvo u kancelariji! Doslovno smo imali krizne sastanke svakih sat vremena. Tema: gdje ćemo naći novac, kako ćemo platiti ovo. I nekako bi našli riješenje. Svaki dan je bilo kao ok, sutra ako prodamo 200 karata na upadu možemo platiti bendove. Prodali bi 20. I tako svaki dan isto.

Niko: Mislili smo da će na takav lineup doći puno više stranaca. Iz Njoki festa su nas uvjeravali da ne brinemo, bit će samo Talijana 3000. Bilo ih je manje od 300!

Sad kada ste se dotaknuli toga, kruži priča odavno da je PRH 1.3 bio prelomni. Da ste tu bili spremni odustati i da vam je Fat Mike pomogao.

Niko: Ne, to je bilo na prvom. 

Andrej: Kada je saznao da gubimo puno para, pozvao nas je u bus nakon svirke i rekao: "Čuo sam da ste izgubili puno novaca. Jako nam se sviđa ovaj festival, briljantna je priča. Nemojte odustati od toga a mi obećavamo da ćemo doći svake dve godine i probati vam pomoći da vratite novac".

I da li se to ostvarilo? Kada je krenulo na bolje?

Andrej: 2012. je bilo još gore! 2013. nije bilo puno bolje. Zamisli ovako, 1500 festivalskih karata je bilo prodano na prvom i još 1000 dnevnih za NOFX i 1000 dnevnih za BAD RELIGION. Iduće godine smo prodali 1200, pa iduće godine oko 1400. Nije da smo se digli baš. Ali stvar je u tome da kad to radiš ti ne možeš prestati! Jer kad prestaneš onda si dužan pola milijuna! Gledaj to ovako, u to vrijeme garsonjera u Ljubljani je koštala 35 000 eura a mi smo gubili svaki 100 000 eura! I još kad znaš da nikada to ne možeš nadoknaditi. Ti prodaješ karte za sljedeću godinu, a plaćaš dugove od ove godine i onda to vrtiš dok ide.

Niko: Za drugi i treći je lineup bio manji pa smo time i smanjili malo trškove, pa ok...

Kad ste ustvarili izašli iz dugova, tj. kada je počelo biti profitabilno i manje stresno?

Andrej: Do korone smo platili sve dugove.

Niko: PRH 1.6 je bio rasprodan, ali smo bili dužni od prije. Tako da... da, nakon korone smo izašli iz toga van. I onda se desila korona!

Andrej: Ustvari da, 2019. smo čak nešto malo i zaradili i onda korona.

Koliko vas je dotukla korona?

Andrej: Srećom, kao što sam rekao, 2019. smo nešto uspjeli i zaraditi i jako nam je pomoglo to što smo pitali ljude da zadrže ulaznice. Da smo to trebali vraćati - to bi bio kraj festivala! Također, kada smo se vratili 2022. već smo bili rasprodani pa je i to smanjilo stres. Novce smo imali sa strane i nismo ih dirali. Bilo je u stilu kad krene - krene!

(Foto by Stipe Surać)

(Foto by Stipe Surać)

(Foto by Stipe Surać)

Obzirom da su u koroni mnogi organizatori evenata potonuli, vi ste se super snašli sa PRH Camp 2021. Kako ste došli do te ideje?

Niko: Mi smo vjerovali te godine da ćemo uspjeti organizirati veliki festival, ali restrikcije su se samo produljivale svaka tri mjeseca.

Andrej: Ja sam dosta pratio to sve jer smo se mi organizatori stalno "fajtali" sa vladom za neke bolje uvjete za radnike u kulturi, tako da sam ja non stop bio u kontaktu sa vladom i službama i znali smo iz prve ruke kada bi možda moglo nešto biti. I tako smo saznali da će mjere popustiti u osmom mjesecu i da će se otvoriti stvari jer inače bi ugušili sve. I tako je došla ta prilika i brzi testovi koje smo za Slovence mogli obezbjediti besplatno, pa smo sa gradonačelnikom i zdravstvenim domom dogovorili da mi kao festival budemo točka na kojoj će se provoditi testiranje, ali za sve! I na taj način nismo opteretili zdravstveni dom već smo na festivalu testirali. Čak su i stanovnici Tolmina mogli doći. Bilo je jako teško jer smo imali samo par mjeseci da sve to sredimo. Ali super je bilo svima. Ekipi na stageu koja nije imala priliku raditi dvije godine i svima drugima jer su bili željni.

Kada ste odlučili prestati sa dnevnim kartama?

Andrej: 2016.! Tada smo rasprodali festival. Tada je prodano 4000 ulaznica jer mi nismo ni znali, ustvari, koliko ljudi tu stane. Pa smo kasnije pomaknuli kamp i proširili, ali unatoč tome, jer su troškovi toliko narasli, jedva bi pokrili s tom razlikom. Naime, festival se ne pokriva sa ulaznicama. Troškove ne pokriješ od prodaje ulaznica, nego još i barovi pokriju što nedostaje.

Da li ste ikada požalili?

Niko: ...ne!

Andrej: A mislim, ne, nakon što smo odlučili prve godine da idemo dalje. Ali neki jesu. Neki ljudi koji su bili u organizaciji. Svake godine su neki otpali jer nisu vjerovali da će od toga ikada biti nešto...

Koje je vaše najdraže izdanje festivala?

Andrej: Ja bih rekao 2016. i 2019.

Niko: 2019.  Nije bilo više toliko stresa.

Andrej: Tu je već sve bilo razrađeno i sve je funkcioniralo da nije bilo nekih neprilika. Festival je bio optimiziran, sve je radilo kako treba, sve ekipe su radile kako treba, mogli smo lakše disati.

Niko: I lineup je bio super!

Kad smo kod lineupa, da li ima band koji ste u ovih 15 godina htjeli dovesti a niste?

Niko: A to kao i svi - RANCID!

Andrej: Ma od njih smo već odustali jer smo deset godina bili u razgovorima i na kraju nije bilo ništa od toga.

Ovo je jedini festival gdje nema ograde, gdje bendovi slušaju druge bendove, razgovaraju i piju s fanovima, svi se slažu, vlada sloga. Da li ste očekivali da će to biti tako jednog dana?

Andrej: Ne! Nikako. Prve godine je bila ograda. Onda nakon toga, kako to nisu bili jako veliki bendovi, tj. klupski bendovi i stage diving im je bio ok, rekli smo ok, bez ograde. Idući prvi "veliki" bend su bili 2014. NOFX i nisu baš bili presretni s tim. Mi smo imali ogradu u pripremi, ali onda im je Kent Jamieson, njihov manager i tonac,  rekao: "Pa šta vi pričate ljudi, ovo je perfektno, kakva ograda?". I tako je to ostalo.

A da li je istina da je jednom stage puknuo?

Andrej: Da, na LESS THEN JAKE. Puknula je šipka koja drži stage i samo je sjeo za 20cm! Srećom, bili su zadnji bend tog dana i bilo je to pred kraj svirke tako da... Popravili smo do sutra, ali nakon toga smo počeli stavljati duple daske i od tad stage radimo ono, ziher je ziher! Ali jučer na DROPKICK MURPHYS, to je bio potres! Mislim da je to bilo najviše ljudi na stageu do sad.

Ovo gdje smo sada je bio nekada hotel? Čula sam da ste pomogli srediti ga.

Andrej: Ovo je bio hotel i casino. Napušten je od kad su festivali tu. Nije u funkciji. Vlasnik je živio u Las Vegasu i prve godine kada smo mi počinjali on je bankrotirao. Tada je to banka uzela. Onda je neki lik to kupio od banke pa je i on bankrotirao (smijeh), onda je opet došla banka i na kraju je za vrijeme korone grad to kupio i daje nama u najam. I sve što vidiš tu unutra su ustvari festivali napravili i svake godine investiramo u nešto unutra i održavamo zgradu.

Ali to ne ide iz fonda koji ostaje na karticama?

Andrej: Ne, taj fond, od tri festivala sve što ostane na prepaid karticama, svake godine dajemo društvima u općini. Društva se prijave i onda ljudi glasaju i temeljem toga proporcionalno razdjelimo sredstva.

Kad smo kod glasanja, kako odlučite koji bendovi će svirati na Beach Stageu?

Andrej: Napravimo tabelu i napišemo sve bendove koji su se prijavili, te onda odvojeno nas dvojica svaki za sebe označimo one koje bi željeli da sviraju. Oni koji se preklapaju, njih odaberemo, a ostale stavimo na glasanje putem društvenih mreža da ljudi odluče.

Ovaj festival sada radite već jako dugo i očito je da se demografski dosta promjenio. Svi koji su dolazili prije deset godina sami sada dolaze s djecom. Koliko vam se čini da se promjenila vibra festivala?

Andrej: Ljudi su pristojniji, odgovorniji i što se tiče prostora i drugih ljudi na festivalu. I spremniji su potrošiti više, ne samo na festivalu, već na stvari kao što su paragliding, rafting i slično. Više nije ona scena gdje kao "došao sam na festival i imam za 5 piva". Ne, postali su turisti koji žele dodatne neke vrijednosti. Prije bi došli i opustošili Hofer i Mercator, a danas jedu u restoranima. Isto tako, prije bi bili s jednim autom i nekoliko šatora. Danas su većinom s kamperima. Spremniji su. I spremni su više izdvojiti.

Moramo se dotaknuti pitanja budućnosti festivala.

Niko: Priča je takva da moramo čekati iduću godinu da bi službeno mogli reći. Sada će u studenom biti izbori za gradonačelnika i nadamo se da će ostati sve kako je. Trenutna vlast nam je dala popis čega se sve trebamo pridržavati i to radimo zadnje četiri godine i njima je to sve ok.

Andrej: Dok nije sadašnja vlast došla na poziciju, svake godine je mogao biti zadnji festival. Svake godine bi mi već rasprodali festival i onda u ožujku bi oni odlučili napraviti sastanak da odluče koja će biti pravila za tu godinu za festivale. Znači, mi bi prodali karte, a oni su  realno dva mjeseca prije mogli reći npr. nema kampiranja, da stage ne smije biti tamo i slično. Svake godine smo se natezali oko tih pravila, tako da je sadašnji gradonačelnik super to napravio kao, idemo se sad dogovoriti do kuda vi možete biti fleksibilni jer ljudi žele da festivali u Tolminu idu, pa 'ajmo napraviti neki četverogodišnji plan, postaviti pravila i vidjeti kako pravila funkcioniraju. Jer ako se držite pravila ne bi trebalo biti problema. I sad su jasna pravila, mi ih se držimo i zato nema razloga da se ukinu festivali, pogotovo sada kada su ostala samo tri festivala tu.

A kako stanovici i zajednica gledaju na festivale? Da li imate problema sa njima ili zbog njih?

Andrej: Uvijek ima 6% ljudi koji su protiv festivala, kojima sve ide na kurac jer u dućanu nema zubne paste, jer treba stajati na semaforu dvije minute duže. Ali mislim da su sad skužili da smo mi sad tu i da iza južne granice, znači iza nove obilaznice, tu su festivali i Tolmin funkcionira ustvari kao da nema festivala. Prije se sva produkcija, sve se vozilo kroz Tolmin, sa obilaznicom se sve preusmjerilo da više ne ide kroz grad. A i uveli smo narukvice za lokalno stanovništvo, "pass", da mogu šetati svuda i otići do plaže kad žele. Mislim da je preuzeto bilo prije nekih dva dana 160 narukvica, sada možda i 200. Također, za stanovnike imamo i jeftine karte za festival.

Ok, znači jedino što trenutno možemo je čekati 11. mjesec. Ali koje je vaše predviđanje, koja je budućnost Punk Rock Holidaya?

Andrej: Moje predviđanje je da ćemo produžit, ali po kojoj cijeni? Cijena za ovaj do sada produžetak je da plaćamo turističnu taksu 40 000 eura.

Ali koliko vidim to nikome nije problem.

Andrej: Nikome nije problem i to zato jer je to normalno!

I ja plaćam taksu u kući koju rentam.

Andrej: Točno tako! I zato nismo digli cijenu karte, jer onda bi svi koji su u nekom smještaju plaćali duplo. Jer to je porez i ne može biti porez na porez. Plaćali bi i kod njih i kod nas. I tako je fer. Ako spavaš u kampu plaćaš 2 eura na dan. To je boravišna taksa i mislim da smo to dosta elegantno riješili. I to je to. To je još jedan trošak, ali jebi ga...

Da li ste imali prigovora na cijenu karte? Konkretno, čula sam da znaju prigovarati kako je pre visoka cijena karte pogotovo što pola bendova su "Beach" bendovi? Nije li budućnost ovog festivala kao i scene upravo u "Beach" bendovima?

Andrej: Onda ne kupiš kartu i gotovo! Ali upravo to... mislim da smo mi za Beach Stage bendove napravili više nego svi festivali zajedno. I baš zato, zbog njih se fajtamo za Sotočje, za plažu. Jer ako ju izgubimo, ako to više neće biti festivalski prostor, onda ćemo morati te bendove staviti na neki mali stejđ ili slično, tj. morali bi premjestiti Beach Stage tu negdje i više ne bi bilo to to. U tom slučaju bi bili  sretni ako dođe 50 ljudi ih čuti. Ovako bend koji nitko ne poznaje posluša 1000 ljudi. Tako se gradi scena i zato bi to bio veliki hendikep. Toga se najviše bojim - da će doći do toga. Jer to se već bilo desilo! 2022. tadašnja gradonačelnica nam je bila oduzela Sotočje da 2023. nema više plaže pa smo išli u fajt u medije i slično.

Da privedemo razgovor kraju, zadnje pitanje je koji je najčudniji rider koji ste dobili od nekog benda?

Andrej: Ne čitamo ridere! (smijeh)

Niko: Ništa nije bilo baš tako strašno. Sve je do sada bilo cool! NOFX - 40 jaja! (smijeh)

Andrej: A ne. To je bilo u Ljubljani!

Niko: A onda ništa...

(Foto by Roberto Pavić)

Written by I.